Već neko vrijeme nisam samo slušatelj glazbe.

Ponekad je pokušam i izraziti.

Zabilježiti ono što mi dođe.

Ponekad kroz gitaru.

Ponekad kroz nekoliko tonova snimljenih kasno navečer.

Ponekad kroz nešto što nema klasičnu strukturu pjesme, nema vokal i možda ni nema jasnu poruku.

Samo trenutak.

Atmosfera.

Ideja.

Iz takvih trenutaka nastao je moj mali glazbeni projekt koji danas nosi ime Introspektik.

Prije toga zvao se Hibernaut.

I ovaj tekst želim ostaviti kao jedno mjesto na kojem ću s vremenom okupljati tu priču, stare EP-eve, instrumentale, nove snimke i sve ono što će tek nastati.

Ne kao službenu diskografiju u velikom stilu.

Više kao moj mali glazbeni kutak.

Sve je počelo s Hibernautom

Prvi ozbiljniji naziv koji sam koristio za svoje instrumentalne snimke bio je Hibernaut.

Ime sam praktički izmislio.

U mojoj glavi bilo je nešto između:

hibernacije

i

astronauta.

I nekako mi je odgovaralo.

Imalo je u sebi nešto uspavano, udaljeno, zamišljeno i pomalo svemirsko.

To je dosta dobro odgovaralo glazbi koju sam tada radio.

Nije to bila glazba koja je pokušavala biti glasna.

Nije tražila pažnju pod svaku cijenu.

Nije imala potrebu dokazivati da je nešto posebno.

Bila je više kao pozadina nekog unutarnjeg svijeta.

Kasne večeri.

Laptop.

Gitara.

Jednostavni loopovi.

Eksperimentiranje sa zvukom.

Snimanje ideja samo zato što mi je bilo zanimljivo čuti kamo će otići.

Sleepy EP

Jedno od prvih izdanja bio je Sleepy EP.

Već samo ime dosta govori o atmosferi.

Sporiji instrumentali.

Mirniji tonovi.

Glazba nastala u vrijeme kada je cijeli projekt bio nešto vrlo privatno i spontano.

Nisam tada razmišljao:

„Kako ovo promovirati?”

„Kako napraviti brand?”

„Koji je moj target audience?”

Srećom. 😄

Samo sam snimao.

I to mi je danas možda jedan od najdražih dijelova cijele priče.

Kada nešto radiš prije nego što ga počneš previše analizirati.

Prije strategije.

Prije algoritama.

Prije pitanja hoće li to netko poslušati.

Jednostavno zato što ti se radi.

🎵 Sleepy EP

SoundCloud kao prvi dom

SoundCloud mi je dugo bio prirodno mjesto za takve snimke.

Tamo sam objavio nekoliko EP-eva i različitih instrumentalnih stvari pod imenom Hibernaut.

Neke su čuli prijatelji.

Neke vjerojatno gotovo nitko.

I to je bilo sasvim u redu.

SoundCloud je u tom razdoblju imao onu simpatičnu atmosferu digitalnog prostora u kojem nešto samo ostaviš.

Netko možda pronađe.

Netko posluša.

Netko ti pošalje poruku.

Nema velikog plana.

Tako sam i ja koristio taj kanal.

Kao neku vrstu digitalne police za glazbu.

👉 Hibernaut / Introspektik na SoundCloudu

Klikni ovdje

Nije svaki kreativni put pravocrtan

Nakon nekoliko EP-eva i više snimljenog materijala napravio sam pauzu.

Ili preciznije:

prestao sam ozbiljnije snimati na laptopu.

Glazba nije nestala.

Gitara nije nestala.

Ideje nisu nestale.

Nastavio sam snimati stvari na mobitel.

Male fragmente.

Riffove.

Melodije.

Dijelove koje možda nikada neću pretvoriti u cijelu pjesmu.

To mi je zapravo postalo normalno.

Ako mi nešto padne na pamet, snimim.

Ne zato što znam što ću s tim napraviti.

Nego da trenutak ne nestane.

Ponekad takva snimka ostane samo audio datoteka od 47 sekundi.

Ponekad se godinama kasnije pretvori u nešto drugo.

I mislim da je to sasvim legitiman dio kreativnog procesa.

Ne mora svaka ideja odmah znati što želi postati.

Povratak snimanju

Nakon godinu, dvije, možda i više, ponovno sam počeo ozbiljnije snimati.

Ne na isti način.

I ne s idejom da samo nastavim tamo gdje sam stao.

U međuvremenu se promijenio i moj odnos prema internetu.

Počeo sam puno više graditi vlastite web projekte.

Pisati.

Raditi sadržaj.

Eksperimentirati s videom.

YouTube mi je postao zanimljiviji.

Pa sam počeo tamo objavljivati i glazbu.

Neke stare stvari.

Neke nove snimke.

Ponekad cijelu pjesmu.

Ponekad nešto što je više glazbena skica nego završena kompozicija.

I tu se stari Hibernaut polako počeo pretvarati u nešto novo.

Zašto više nije Hibernaut?

Ime Hibernaut i dalje mi je dobro.

Čak ga i danas volim.

Ali u jednom trenutku otkrio sam da postoji američki metal bend koji koristi isto ime.

Nisam imao nikakav dramatičan problem zbog toga.

Niti sam vodio glazbenu korporaciju koja je sada morala sazvati krizni sastanak. 😄

Ali ako sam već ponovno pokretao projekt, imalo mi je smisla pronaći ime koje će biti više moje.

Tako je nastao:

Introspektik

Ime je, naravno, povezano s introspekcijom.

S pogledom prema unutra.

S trenucima kada ne pokušavamo nužno nešto objasniti drugima.

Samo promatramo.

Slušamo.

Pustimo misao da ode kamo želi.

Introspektik mi je zato vrlo prirodno sjeo.

Možda čak bolje od starog imena.

Što je Introspektik danas?

Najjednostavnije:

Introspektik je moj mali glazbeni projekt.

Bedroom project, ako želimo upotrijebiti taj izraz.

Ne vezujem ga uz strogo definiran žanr.

Neke stvari mogu biti ambient.

Druge lo-fi.

Neke više eksperimentalne.

Negdje dominira gitara.

Negdje elektronički zvuk.

Negdje možda ritam.

Negdje skoro ništa.

Ne želim si zadati pravilo da svaka nova traka mora zvučati kao prethodna.

Ako jednog dana poželim napraviti deset minuta vrlo tihe instrumentalne glazbe, napravit ću je.

Ako drugi dan nastane nešto grublje, neka bude.

Ako snimim samo nekoliko tonova koji meni u tom trenutku nešto znače, i to može biti Introspektik.

To mi je možda i cijela poanta.

Ne želim od ovoga napraviti još jednu obavezu.

Želim ostaviti prostor za eksperiment.

Instrumentalna glazba i prostor bez riječi

Volim riječi.

Očito.

Imam blog.

Pišem dosta.

Ponekad vjerojatno i previše. 😄

Ali upravo zato mi instrumentalna glazba daje nešto potpuno drugo.

Ne mora sve biti objašnjeno.

Ne mora postojati tekst koji kaže što trebate misliti.

Isti instrumental može jednoj osobi zvučati melankolično.

Drugoj smirujuće.

Trećoj možda potpuno neutralno.

Netko će ga pustiti dok radi.

Netko navečer.

Netko ga neće voljeti uopće.

I sve je to u redu.

Instrumentalna glazba ostavlja prostor slušatelju.

Možda je upravo zato toliko volim.

Introspektik i Tok svijesti

Introspektik je prije svega moj glazbeni prostor.

Ali glazba, riječi i kratki zapisi kod mene se ponekad prirodno dodiruju.

Zato neke tekstove, fragmente, poeziju i misli koje nastanu uz glazbu neću nužno stavljati ovdje.

Za njih sam otvorio zaseban prostor na Filipovom Blogu:

Tok svijesti.

Tamo mogu završiti stvari koje ne moraju biti pjesma, članak ni dovršena ideja.

Ponekad samo nekoliko rečenica.

Ponekad tekst.

Ponekad nešto između.

👉 Tok svijesti: fragmenti, misli i poezija

Tok svijesti: fragmenti, misli i poezija

Glazba i tok svijesti nisu baš odvojeni

Nekada ideja prvo dođe kao tekst.

Nekada kao melodija.

Nekada kao slika.

Nekada samo kao raspoloženje koje ne mogu baš jasno prevesti ni u jedno od toga.

Zato ne želim previše odvajati te stvari.

Ako uz neku Introspektik traku nastane tekst, taj tekst može završiti u Toku svijesti.

Ako iz nekog zapisa jednog dana nastane spoken-word snimka, može završiti ovdje.

Ako se nešto pretvori u potpuno novu ideju, neka se pretvori.

Ne moram unaprijed znati kojoj „kategoriji sadržaja” pripada.

Ponekad je bolje prvo napraviti stvar.

Kasnije ćemo joj dati ladicu.

Stare stvari ne moraju nestati

Jedan od razloga zbog kojeg radim ovaj članak jest i to što ne želim da stariji Hibernaut materijal samo nestane u digitalnom podrumu.

To je dio iste priče.

Drugo ime.

Drugo vrijeme.

Druga verzija mene.

Ali ista potreba da nešto snimim.

Zato ću ovdje postupno dodavati stare EP-eve i trake koje mislim da vrijedi sačuvati.

Neću ih nužno ponovno masterirati.

Neću glumiti da su napravljene jučer.

Neke će zvučati upravo onako kako su zvučale tada.

I to mi je u redu.

One su dokument vremena.

Hibernaut – stara izdanja

Ovdje ću s vremenom dodavati starija izdanja.

Sleepy EP: Prvi EP koji sam objavio na internetu

Kratki instrumentalni EP iz ranije faze Hibernauta.

Hibernaut: drugi EP

Drugi EP zvao se Hibernaut

[kratki opis]

Četvrti EP ( stavit ću i treći )

Dakle nisam stao s prvim i drugim EP-om, nego sam objavljivao i dalje. Došao je treći EP. A onda sam objavio i četvrti. Evo četvrti

[kratki opis]

Kako budem ponovno prolazio kroz arhivu, dodat ću više detalja.

Možda i koju priču iz vremena kada je nešto nastalo.

Introspektik – novije trake

Ovaj dio članka želim ostaviti otvorenim.

Kako budem objavljivao nove stvari, dodat ću ih ovdje.

Minijatura sad (u trenutku)

🎵 https://www.youtube.com/watch?v=4qpy3jsPfVg

Novi EP iz 2025.

Sve pjesme su snimljene 2025. s ovog Ep-a

🎵 [LINK]

Najnovije Trake

🎵 Link

Ne planiram si zadavati strogi raspored.

Ovo nije:

„svaki petak nova pjesma”

Kad bude nešto vrijedno objave, objavit ću.

SoundCloud i YouTube

Trenutno su dva glavna mjesta na kojima se može pronaći moja glazba:

SoundCloud

Tamo se nalazi veći dio ranijeg Hibernaut materijala.

Stari EP-evi.

Instrumentali.

Stvari iz prvog razdoblja projekta.

🎧 Poslušajte na SoundCloudu

Klikni ovdje

YouTube

YouTube koristim za novije snimke, ponovno objavljivanje nekih starijih stvari, playliste i sve ono što bi jednog dana moglo dobiti i neku vizualnu komponentu.

🎥 Introspektik na YouTubeu

Klikni ovdje

Možda bude i vizualnih eksperimenata

To mi je također zanimljivo.

Glazba ne mora nužno ostati samo audio.

Već sada se dosta igram s vizualima, videom i AI alatima.

Ne u smislu da želim svaku pjesmu pretvoriti u generičan AI video.

Ali zanimljivo mi je pitanje:

Kako neki instrumental izgleda?

Kakav mu vizual odgovara?

Rijeka?

Noć?

Put?

Apstraktna animacija?

Snimka gitare?

Nešto potpuno eksperimentalno?

Možda dio budućih Introspektik stvari dobije upravo takvu formu.

Nisu sve snimke objavljene

Imam dosta materijala koji nikada nije objavljen.

Neke stvari vjerojatno nikada ni neće.

Neke čekaju da ih ponovno poslušam.

Neke su samo ideje na mobitelu.

Neke možda jednog dana završe u potpuno novoj pjesmi.

I više nemam potrebu sve odmah izbaciti van.

Internet nas pomalo nauči da sve mora postati sadržaj.

Snimi.

Objavi.

Postaj.

Promoviraj.

Sljedeće.

Ali neke stvari mogu malo odležati.

I možda tek kasnije pokažu što zapravo jesu.

Glazba bez velikih očekivanja

Mislim da mi je danas najvažnije upravo to.

Nemam ambiciju od Introspektika raditi nekakav veliki „glazbeni brand”.

Ako se projekt s vremenom razvije u nešto veće – odlično.

Ako ostane mali kutak u kojem povremeno objavim instrumental koji mi je drag – također odlično.

Ne mora svaki kreativni projekt postati posao.

Ne mora svaki hobi postati funnel.

Ne mora svaki komad sadržaja imati monetizaciju.

Ponekad je potpuno dovoljno da nešto postoji jer vam znači.

To ne znači da ga treba raditi neozbiljno.

Naprotiv.

Možete se potruditi.

Naučiti bolje snimati.

Bolje miksati.

Bolje svirati.

Bolje prezentirati.

Ali motivacija ne mora uvijek biti:

Kako ću ovo unovčiti?

Ponekad može biti:

Baš me zanima što će nastati.

Glazba kao dio mog šireg digitalnog života

Introspektik je naizgled dosta udaljen od tema o kojima najčešće pišem.

WordPress.

Online poslovanje.

Digitalni alati.

Email marketing.

Digitalni ekosustavi.

Ali meni zapravo nije.

Sve je to dio istog digitalnog života.

Internet mi je omogućio da napišem tekst i objavim ga.

Da napravim web stranicu.

Da snimim video.

Da snimim gitaru.

Da objavim instrumental koji može poslušati netko na drugom kraju svijeta.

Prije nekoliko desetljeća za to bi mi trebala čitava infrastruktura ljudi i organizacija.

Danas mi trebaju laptop, internet i dovoljno volje da nešto napravim.

Zato možda ni ne želim previše strogo odvajati:

„ovo je posao”

od

„ovo je kreativnost”.

Jedno često hrani drugo.

Internet nije samo za skrolanje

Tu se ponovno vraćam na rečenicu koju često koristim.

Internet nije samo za skrolanje.

Može biti prostor za posao.

Učenje.

Povezivanje.

Pisanje.

Eksperimentiranje.

Glazbu.

I za ostavljanje malih digitalnih tragova nečega što smo napravili u određenom trenutku života.

Hibernaut je bio jedan takav trag.

Introspektik je njegov nastavak.

Možda drukčiji.

Možda zreliji.

Možda samo drugi naziv za istu potrebu.

Da ponekad sjednem.

Uzmem gitaru.

Otvorim neki program.

I vidim kamo će nekoliko tonova otići.

Ovaj članak ću nadopunjavati

Zato ovaj tekst nema baš klasičan završetak.

Planiram ga koristiti kao živi članak.

Kada objavim novu traku, dodat ću je.

Kada ponovno pronađem stari EP koji želim izdvojiti, pojavit će se ovdje.

Možda dodam koju fotografiju.

Snimku.

Video.

Priču iza određene pjesme.

Možda jednog dana i neki novi EP.

Za sada je dovoljno da postoji mjesto na kojem Hibernaut i Introspektik ponovno mogu živjeti zajedno.

Ako volite instrumentalnu glazbu koja može biti pozadina za rad, hodanje, kasne sate, razmišljanje ili jednostavno nekoliko minuta odmaka od svega –

dobrodošli u Introspektikov svijet.

🎧 SoundCloud: Klikni ovdje

🎥 YouTube: Klikni ovdje

✍️ Tok svijesti: Klikni ovdje

A ostalo ćemo vidjeti usput.